nedjelja, 27.04.2008.

šutim o razlici dodira
ovog ili prošlog godišnjega doba
izmičem svoje tijelo u slijedu Mjesečevih mijena
ni sama želja me ne može uloviti

dok letim; utjelovljenje tvog Kairosa
uvijek korak ispred, raščupane kose pod prstima
nemjerljiva sam poput osjećaja
osamljenosti

iščitavajući stare, sasušene retke
gubim zalihe vremena, naivno zagurane u prostore između
jučer danas sutra
ili sutra nakon jučer

u svevremenosti bezvremenosti
ciklički obnovljeni
konci i krajevi...
ponovno pucaju.

<< Arhiva >>